Foto: Ilustracija
Nehrudin Č. dolazi iz višečlane romske porodice, koja živi u naselju Kalebići u Tuzli. Živeo je sa svojom majkom, ocem, dvije mlađe sestre i sinom svoje starije sestre.
“Zemlja djece u BiH” pronašla je Nehrudina kako prosjači na ulici. Iako je tada imao šest godina, izgledao je mlađe. Imao je dvije različite cipele veće makar za dva broja, staru i pohabanu sportsku odeću i majicu koja mu je padala preko koljena. Nehrudin je svakodnevno provodio vrijeme na ulici kako bi mogao da donese novac svom očuhu na kraju dana. Ukoliko to ne bi uradio, očuh bi ga tukao. Dijete kao što je Nehrudin teško je privući da posjeti Dnevni centar. Bio je veoma iznenađen kada je vidio lego kocke, papire i voštane bojice, a još više kada mu je bilo dozvoljeno da se igra sa njima na ulici.
Poslije nekoliko poseta osoblja Centra, dječak je stekao poverenje i interesovanje za dolazak u Centar. Čak je i pokazao interesovanje da nauči da čita i piše i ide u školu sa školskom torbom na leđima. Međutim, vrijeme provedeno u Centru je značilo manje novca za njegovu porodicu. Njegov očuh alkoholičar, često je tukao Nehrudina i njegove sestre.
Majka je bila na očuhovoj strani, jer je to bio jedini način da se izbegne nasilje. Majka i očuh dečaka nisu podržavali dječakove odlaske u Centar ili u školu. Oni su u svojoj djeci videli samo izvor prihoda kako bi mogli da kupe dovoljno alkohola i prežive. Takvo razmišljanje je rezultat njihovog lošeg načina života, nedostatka obrazovanja i nedostatka svijesti o značaju obrazovanja. Posjeta članova tima Centra porodici promijenila je situaciju, iako je savjetovanje u njihovom domu bilo veoma težak i dugotrajan proces. Bilo je nekih trenutaka kada nisu želeli ni da razgovaraju.
Bilo je teško promjeniti njihovo mišljenje kada je u pitanju korist obrazovanja. Porodica nije ni znala za Centar za socijalni rad i prava koja su mogli da ostvare kroz ovu ustanovu. Saradnja sa Centrom za socijalni rad promjenila je njihovu finansijsku situaciju pošto je porodica počela da dobija finansijsku pomoć i shvatila da postoje i druge mogućnosti za njih. Dječak je usvojio osnovne higijenske navike, naučio da čita i piše, a takođe je naučio i neke osnovne matematičke operacije. Bio je spreman da krene u prvi razred. U međuvremenu je upisan u knjigu rođenih i dobio krštenicu, a dobio je i pravo na zdravstveno osiguranje. Centar je obezbijedio školske knjige i materijal za školu i platio mu obroke u školi. Njegov život se u potpunosti promjenio. Nehrudin je završio osnovnu školu i upisao srednju saobraćajnu školu i postigao veoma dobre rezultate. Čak je i bio na matematičkom takmičenju na kantonalnom nivou. Bio je veoma aktivan i u sportu.
Nehrudin je započeo rad u drop-in centru kao volonter, pomažući učitelju ulične dece. Kada je završio srednju školu, zaposlio se u lokalnoj trgovačkoj kompaniji i sada ima svoju porodicu. Njegova djeca ne prose i imaju mnogo bolje detinjstvo od Nehrudinovog, prije nego što je upoznao aktiviste “Zemlja djece u BiH”.
