Unija za održivi povratak i integracije u Bosni i Hercegovini (UZOPI u BiH) osnovana je u septembru 1993. godine kao multietnička, nestranačka i nevladina organizacija u cilju ostvarivanja zajedničkih interesa svih povratnika i raseljenih lica u BiH. U svom sastavu ima 64 lokalnih udruženja/udruga, kao i mjesnih zajednica, zemljoradničkih i poljoprivrednih zadruga u BiH, ukupno 104 članice.
Glavni programi i aktivnosti Unije usmjereni su ka: stvaranju uslova za održivi povratak izbjeglica i raseljenih lica i njihovu integraciju u društveni i ekonomski život u mjestima povratka; jačanje međusobne saradnje privatnog javnog i nevladinog sektora; monitoring rada svih nivoa vlasti; uspostavu civilnog dijaloga; provođenje kampanja i širenja informacija o EU integracijama; zajedničku realizaciju projekata različitih fondova sa posebnim akcentom na fondove EU; razmjenu informacija i iskustava u cilju jačeg privrednog razvoja i zajedničkih nastupa pred nadležnim organima, naročito na polju BH integracija u EU.
Ispunili misiju
«Godine 1997. dobili smo specijalni konsultativni status ECOSOC-a u Njujorku, što predstavlja i najširi vid odnosa koji jedna NVO može imati sa UN-om. U okviru ovog statusa imali smo priliku da predstavimo stanje u okviru implementacije Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma kao i kršenje ljudskih prava tokom njegove provedbe. Unija je postala i članica ERSTE fondacije za društvenu integraciju gdje je uključena u razne treninge, seminare i konferencije koje se održavaju u Beču, Beogradu, Zagrebu i Sarajevu”, ističu u UZOPI-ju.
Kao poseban uspjeh izdvajaju činjenicu da su 2013. godine ispunili misiju koju su uspostavili 1993. godine, a to je potpuna depolitizacija povratka i stvaranje uslova za održivi povratak izbjeglica i raseljenih lica i njihovu integraciju u društvenu zajednicu. Na temelju strateškog planiranja, uz tehničku pomoć TACSO u BiH, UZOPI U BIH je potom promijenila svoju misiju koja se odnosi na: doprinos, aktivno učešće i osnaživanje građana, a posebno mladih, i poboljšanje kvalitete života u ruralnim područjima.
«UZOPI u BiH je svoj rad i djelovanje posvetila implementaciji Aneksa VII (izbjeglice, povratnici i raseljena lica) Dejtonskog mirovnog sporazuma. Najznačajniji uspjesi su: izlobirali smo izgradnju i rekonstrukciju 317.000 stamebnih objekata u BiH; povezali smo povratnike u kooperantske lance za poznato tržište i kroz Vegafruit Doboj Istok, Pračanka Pale Prača, Poljorad Vlašić Travnik, Voćar Glumina Zvornik, Mljekara Sarajevo, Vitaminka Banja Luka, Mljekara Kozarska Dubica i druge; educirali smo 1.593 mlade osobe (od 17 – 30. godina) iz ruralnih sredina na području tri opštine u BiH kroz module cjeloživotnog učenja i pripreme za tržište rada; uvezali smo i obučili 46 domaćinstava sa područja Bihaća, Čapljine i Lukavca kroz programe ruralnog i agro turizma (www.bhselo.ba); mapirali smo potrebe za najugroženije porodice iz reda povratnika i raseljenih lica na području 80 općina u BiH (4.688 porodica/14.229 osoba) za buduće programe domaćih institucija i međunarodnih organizacija», navode u uniji.
Pomoć najugroženijim prioritet
Uspješnih priča, unija ima mnogo. Uglavnom su vezane za konkretno pružanje pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija.
«Članovi smo Komisije za izbjeglice i raseljena lica BiH (kao posmatrači bez prava glasa) i kroz djelovanje u Komisiji nastojimo izlobirati pomoć tamo gdje je ona najpotrebnija. Zadnje što smo uradili jeste da smo izlobirali sredstva za vodosnadbijevanje u povratničkom naselju Opličiči (općina Čapljina) gdje će 40 domaćinstava koja se bave poljoprivredom i žive od toga uskoro imati redovno vodosnadbijevanje. Prošle godine smo u saradnji sa Federalnim mnistarstvom dodijelili jedan plastenik povratničkoj porodici u općini Ljubuški. Ministarstvo je finansiralo 80% a naša organizacija 20% sredstava», ističu u Uniji.
Najčešći problemi sa kojima se suočavaju jesu nemogućnost pomoći socijalno ugroženim kategorijam stanovništva, jer sama organizacija nema budžet za, npr. pravljenje stambenih objekata, izgradnju infrastrukture i slične projekte.
«Uglavnom smo veza između ljudi u potrebi i onih koji imaju sredstav za ove namjene. Ipak, konstantno lobiramo kod domaćih i međunarodnih institucija za pomoć socijalno ugroženim kategorijama povratnika i raseljenih lica, ali često i samom domiclnom stanovništvu», kažu u ovoj organizaciji.
S obzirom da je Unija za održivi povratak i integracije u BiH takođe mreža sastavljena od NVO, mjesnih zajednica, zadruga i sličnih udruženja, smatraju da je umrežavanje jako bitno radi razmjene informacija, zajedničkog djelovanja u cilju rješavanja određene problematike, te zajedničkog lobiranja za donošenje određenih zakonskih regulativa. IRIS mreža, čiji su dio, upravo je bitna zbog razmjene informacija, ali i upoznavanja predstavnika drugih NVO gdje je moguće planirati neke zajedničke aktivnosti i projekte, zaključuju u Uniji.
Više o ovoj organizaciji možete saznati na njihovom web sajtu.
