Kao rezultat težnje roditelja/staratelja djece i omladine sa poteškoćama, da zajednički djeluju u pravcu ostvarenja svojih interesa, u Foči je 2010. godine osnovano Udruženje za pomoć djeci i omladini sa posebnim potrebama „Tračak nade“.

Udruženje trenutno okuplja 86 korisnika iz čitave regije (Ustikoline, Goražda, Višegrada, Čajniča, Kalinovika, Bileće i Foče) sa različitim vrstama i stepenom invaliditeta, starosne dobi u rasponu od 3 do 67 godina. Broj članstva se iz godine u godinu konstantno uvećava.

U okviru Udruženja pružaju se različite vrste usluga, koje su za sve korisnike potpuno besplatne.

Posvećeni razvijanju potencijala svih korisnika

“To su, prije svega, medicinska njega, vaspitanje, psihosocijalna podrška i rehabilitacija, individualni tretmani logopeda i defektologa i usluge fizikalne terapije. Naši osnovni ciljevi su uspješnija i potpunija socijalna integracija korisnika, njihov napredak na putu dostizanja samostalnog funkcionisanja, bolja komunikacija, kako međusobna, tako i prema široj društvenoj zajednici, bolji maniri i uspješnija socijalizacija i sveukupna socijalna interakcija. Mi svakodnevno, kroz različite radionice interdisciplinarnog karaktera, maksimalno i svestrano razvijamo potencijale svih korisnika, u skladu sa individualnim mogućnostima i sposobnostima”, kaže Jelena Vilotić, izvršna direktorica Udruženja.

Ističe da se ponose činjenicom da je kod određenog broja djece školskog uzrasta sa različitim tipovima govornih poremećaja, zahvaljujući logopedskim tretmanima u okviru udruženja, njihov nedostatak u području govora potpuno ispravljen.

“Jedan od uspješnijih poduhvata je i ekonomsko osnaživanje porodica naših korisnika. Naime, kroz različite vrste projekata uspjeli smo porodicama korisnika, koje su u stanju socijalne potrebe, obezbijediti plastenike i uslove da se bave plasteničkom proizvodnjom, što predstavlja značajan izvor prihoda. Još jedan uspjeh je što je kvalitet našeg rada prepoznao USAID, koji od decembra 2016. godine finansira dio stručnog tima, kako bi usluge za korisnike mogle biti besplatne”, kaže Jelena.

Uspješan primjer iz prakse

Kao uspješan primjer iz prakse posebno izdvaja porodicu korisnice Katarine Vasiljević.

“Katarina je razvrstana u kategoriju slijepih lica. Ima majku i brata, a otac ih je napustio. Porodica je živjela u katastrofalnim uslovima, u jednom potpuno devastiranom stanu na periferiji Foče. Naše Udruženje je, kao posrednik, upoznalo načelnika opštine sa tom situacijom, koji je odmah izašao u susret porodici i izdvojio sredstva, kako bi se stan načinio mjestom pristojnim za život i stanovanje porodice, koja u svom okrilju njeguje jedno bolesno dijete. Na taj način smo, u saradnji sa opštinom, obezbijedili normalne uslove stanovanja našoj korisnici Katarini, njenom bratu Kristijanu i majci Biljani”, naglašava izvršna direktorica ovog udruženja.

Potreban veći prostor

Kada je u pitanju djelovanje Udruženja, suočavaju se sa problemom nedovoljnog prostornog kapaciteta.

“Mi sve usluge pružamo u prilično skromnom prostoru ukupne veličine 65 kvadrata, koji nas vrlo često sprečava u pružanju istovremenih individualnih tretmana. Naime, naše članstvo sa dijagnozom autističnog spektra je u stalnom porastu, u skladu sa opštim društvenim trendom. Oni, prije svega, zahtijevaju individualne tretmane defektologa. Međutim, imamo samo jedan kabinet za individualne tretmane, tako da, i pored stručnog kadra, nismo u stanju usluge takvog tipa da pružamo istovremeno, npr. u dva kabineta, a korisnika ima dovoljno”, kažu u udruženju.

Drugi problem je činjenica da su porodice većine korisnika u stanju socijalne potrebe. Mnogi od njih žive samo od prihoda koje ostvaruju po osnovu prava iz oblasti socijalne zaštite. Ako se na loš socioekonomski status doda još bolesni član porodice, onda situacija nije nimalo optimistična.

“Sa  takvim problemima se susrećemo svakodnevno i nastojimo da pomognemo porodicama korisnika u njihovom prevazilaženju”, kaže Jelena Vilotić. Smatra da je zbog toga bitno umrežavanje sa drugim organizacijama koje se bave istom problematikom.

Važnost umrežavanja

“Važnost umrežavanja za nas leži u mogućnosti učenja kroz primjere dobre prakse. Mi uvijek nastojimo da sa sličnim organizacijama uspostavimo kvalitetan odnos, jer vrlo često postoji mogućnost da je neka organizacija već prošla kroz izazove koji nas tek čekaju, tako da imamo priliku da učimo iz njihovog iskustva”, objašnjava Jelena i zaključuje:

“Smatramo da članstvo u IRIS mreži pruža nove mogućnosti, prvenstveno u razmjeni znanja i iskustava sa drugim organizacijama članicama, zatim brojne prilike za jačanje kapaciteta našeg udruženja. Takođe mislimo da će nam članstvo u IRIS mreži ponuditi pristup novom znanju u vidu različitih edukacija, kao i pristup potencijalnim grantovima namijenjenim za ovakav tip organizacija. Članstvo doživljavamo kao veliku podršku u daljem procesu pružanja socijalnih usluga od strane našeg udruženja”.